Istine i zablude


 

ZABLUDA: “Uzimanje krvi iz pupčanika je nespojivo sa odloženim podvezivanjem pupčane vrpce. Rano podvezivanje je razlog za anemiju novorođenčeta, jer mu se oduzima 50-160 ml. krvi.” 

 

ISTINA: Po porođaju se sačeka da pupčana vrpca prestane da pulsira, i tada se UVEK obavlja presecanje pupčanika. Rano podvezivanje (pre prestanka pulsacija pupčanika) obavlja se isključivo u situacijama životne ugroženosti bebe i potrebe za hitnom medicinskom intervencijom. Prestanak pulsacija pupčanika je znak da je krvotok novorođenčeta počeo da funkcioniše potpuno nezavisno od majčinog krvotoka, što znači da mu ni pupčana vrpca, a ni krv zaostala u njoj, više apsolutno nisu potrebni.

 


 

ZABLUDA: „Verovatnoća da će bebi ikada zatrebati matične ćelije za lečenje je toliko mala, da se ne isplati čuvati ih.“

 

ISTINA: Verovatnoća da će dete u prvim godinama života oboleti od maligne bolesti koja se leči matičnim ćelijama jeste vrlo mala. Međutim, tokom starenja, verovatnoća da će oboleti od neke degenerativne ili maligne bolesti se povećava. 

Pomoću matičnih ćelija teoretski je moguće izlečiti gotovo sve bolesti. Nauka u ovoj oblasti napreduje krupnim koracima, a na polju matičnih ćelija svakodnevno se dešavaju nova otkrića. Čuvanje matičnih ćelija je neprocenjiv poklon i najbolja investicija u zdravu budućnost Vašeg deteta.


 

ZABLUDA: „Upotreba matičnih ćelija u budućnosti je limitirana.”

 

ISTINA: Matične ćelije iz pupčane vrpce koriste se u lečenju različitih vrsta karcinoma, bolesti koštane srži, urođenih poremećaja hemoglobina i metabolizma, urođenih oblika imunološkog nedostatka i nekih naslednih bolesti. Koriste se i za pripremu transplantacije kože, a korisne su i kod mehaničkih oštećenja tkiva i organa ili u regenerativnoj medicini.

Zbog svog velikog potencijala, matične ćelije iz pupčane vrpce su u središtu mnogih naučnih istraživanja. U toku su brojne studije o lečenju hromosti, oštećenja srca, oštećenja kostiju i hrskavice, kao i Parkinsonove i Alchajmerove bolesti, koje su veoma rasprostranjene među starijom populacijom. Takođe, istražuju se mogućnosti u lečenju dijabetesa, ćelavosti, multiple skleroze i drugih bolesti, a početni rezultati u lečenju pokazali su se veoma uspešnim.


 

ZABLUDA: “Ako se beba rodi pre ili posle predviđenog termina, pupčana krv nije upotrebljiva.” 

 

ISTINA: Povećani broj primitivnih matičnih ćelija, kao i usmerenih progenitorskih ćelija, mogu se naći u pupčanoj krvi dece koja su rođena u 39. do 40. nedelji ili prevremeno. Istraživanja su pokazala da ove ćelije imaju veću sposobnost formiranja kolonija (CFU-GM) koje mogu da obnavljaju krv, bez obzira na vreme rođenja (pre ili posle termina) u poređenju sa matičnim ćelijama sakupljenim od odrasle osobe (periferna krv ili koštana srž). Istina je, međutim, da je broj ćelija (TNC) najveći između 38. i 40. nedelje, a nakon 40. nedelje povećava se broj diferenciranih T ćelija i smanjuje broj progenitorskih.


 

ZABLUDA: “Lečenje bolesti matičnim ćelijama je upitno. Nasledne bolesti ne mogu se lečiti na ovaj način jer matične ćelije iz pupčane krvi možda već nose nasledna oštećenja i ne bi pomogle detetu. Lečenje karcinoma i leukemije je takođe pod znakom pitanja, jer čak i u ovim slučajevima ćelije mogu nositi promene čim se beba rodi ili već imati predispoziciju za bolest.” 

 

ISTINA: Matične ćelije iz pupčane vrpce su mlade ćelije koje nisu zahvaćene bolestima i koje su zbog svojih svojstava prilagodljivije promenama okruženja. Istraživanja pokazuju da, i u slučajevima gde postoji genetska predispozicija, verovatnoća razvoja karcinoma iznosi 1:100. Istina je da matične ćelije ne mogu izlečiti sve nasledne bolesti, ali mogu zaustaviti propadanje tkiva usled oštećenja i značajno poboljšati kvalitet života pacijenta.